Ljudi su oduvijek osjećali potrebu za povezanošću. Tokom pandemije COVID-19, ova potreba je postala još očiglednija, pokazujući koliko su pripadanje zajednici i interakcija sa drugima važni za naše zdravlje i blagostanje. Nakon tog iskustva, gradovi i mjesta se iznova otvaraju, i važno je iznova se zapitati kako pristupiti boljem planiranju i osmišljavanju zajednica unutar njih.
Ovdje se vraćamo ideji placemaking-a čiji cilj nije samo u stvaranju lijepih prostora. To je holistički pristup koji uzima u obzir šire društvene, kulturne i ekološke uticaje projektovanja. Placemaking podrazumijeva stvaranje kvalitetnih mjesta koja kod ljudi izazivaju emocije. Od malih intervencija do mini gradova unutar većih urbanih centara, UNstudio iz Holandije će vam na nekoliko sopstvenih primjera, u oviru videa na dnu blog posta, demonstrirati kako se kroz placemaking zajednica zaista može naći u srži projektovanja. Ali prije toga da objasnimo samu ideju placemaking-a i na koji način se ona prepliće sa zelenom arhitekturom.
O ideji “placemaking”-a
Koncept placemaking-a u arhitekturi je dinamičan pristup planiranju, dizajnu i upravljanju javnim prostorima koji koristi lokalne resurse, inspiraciju i potencijale zajednice s ciljem stvaranja prostora koji promovišu zdravlje, sreću i dobrobit ljudi. Korisne resurse na ovu temu nudi udruženje Project for Public Spaces koje je niz godina posvećeno promociji koncepta “placemeking”. Na njihovom web sajtu možete pogledati i nekoliko publikacija koje detaljno obradjuju ovu temu.
Ključni aspekti “placemaking”-a su:
1. Fokus na zajednicu
Placemaking naglašava uključivanje zajednice u svakoj fazi procesa—od planiranja do izvršenja i korišćenja. Ovo uključivanje povećava šanse da će budući prostor zadovoljiti stvarne potrebe i želje onih koji ga koriste, čineći ga ne samo mjestom za boravak, već mjestom s posebnim značenjem.
2. Lokalni identitet
Jedan od bitnih ciljeva placemekinga je jačanje identiteta i osjećaja pripadnosti datom prostoru. Uključivanjem lokalne kulture, istorije ili umjetnosti u dizajn, arhitekti i planeri mogu stvoriti prostore koji odražavaju osobenosti zajednice.
3. Višenamjenski karakter prostora
Dobar placemeking stvara prostore koji služe višestrukim svrhama, što može uključivati područja za rekreaciju, druženje, učenje i opuštanje. Ovi višenamjenski prostori mogu se prilagoditi različitim upotrebama, zadovoljavajući širok spektar potreba i aktivnosti zajednice.
4. Pristupačnost i povezanost
Dobar placemeking garantuje da su prostori dostupni svima, bez obzira na sposobnosti ili socioekonomski status, i dobro su povezani s drugim dijelovima zajednice. To podrazumijeva povezanost kolskim transportom, pješačkim i biciklističkim stazama, ali i vizuelnu povezanost.
5. Održivost
Održivi dizajn je integralni dio modernog placemeking što ga povezuje sa konceptom zelene arhitekture. To uključuje upotrebu ekološki prihvatljivih materijala i metoda gradnje, integraciju zelenih površina i elemenata prirode te dizajniranje na način koji uzima u obzir buduće ekološke i društvene uticaje.
6. Prostor kao ekonomski katalizator
Dobro dizajnirani javni prostori mogu pomoći u podsticanju lokalnih ekonomija privlačenjem većeg broja posjetilaca, povećanjem atraktivonosti područja i pružanjem prilika za lokalne biznise.
7. Inovativnost i prilagodljivost
Placemeking često uključuje inovativna rješenja kada je u pitanju dizajn ali ili korišćenje. To može značiti novu upotrebu starih zgrada ili integraciju tehnologije koja poboljšava interakciju korisnika s prostorom (kao što je dato na primjeru u videu ispod).
Veza između placemaking-a i zelene arhitekture
Koncept placemaking-a u arhitekturi savršeno se uklapa u ideje zelene arhitekture, jer oba pristupa teže stvaranju prostora koji su ne samo estetski privlačni, već i funkcionalni, održivi i korisni za zajednicu.
Evo kako ova dva koncepta zajednički doprinose razvoju boljih urbanih prostora:
Održivost i ekološka odgovornost: Zelena arhitektura teži smanjenju CO2 otiska kroz održive metode gradnje i efikasno korištenje resursa, dok placemaking integriše lokalne materijale i promoviše zelene površine, podstičući održive životne stilove.
Korišćenje prirodnih elemenata: Implementacija zelenih krovova i zidova, kao i integracija prirodnih pejzaža u gradski kontekst, nije samo karakteristika zelene arhitekture već i placemakinga, koji koristi te elemente za kreiranje zdravih i privlačnih javnih prostora koji poboljšavaju socijalnu interakciju i kvalitet života.
Fokus na zajednicu: Oba pristupa stavljaju naglasak na potrebe i dobrobit zajednice, težeći kreiranju inkluzivnih i pristupačnih prostora koji podstiču socijalnu koheziju.
Ponovna upotreba zapuštenih prostora: Zajednički rad na transformaciji zapuštenih ili neiskorištenih prostora u vitalne dijelove zajednice kroz ekološki prihvatljive i energetski efikasne metode i materijale pokazuje kako placemaking i zelena arhitektura mogu efektivno surađivati.
Promocija pješačenja i biciklizma: Dizajniranje prostora koji favoriziraju pešake i bicikliste umesto automobila, te podsticanje aktivnijeg načina života, odražava zajedničke ciljeve oba pristupa u smanjenju ugljeničnog otiska i poboljšanju urbanog okruženja.
Integracija placemakinga i zelene arhitekture vodi stvaranju prostora koji ne samo da izgledaju i funkcionišu dobro, već i aktivno doprinose zdravlju, dobrobiti stanovnika i dugoročnoj održivosti. Dodatne uvide i primjere efektivne implementacije ovih principa možete pronaći u publikacijama i resursima koje nudi udruženje Project for Public Spaces.
